Priprema radijatora za grejnu sezonu ne mora da bude ni komplikovana ni skupa, a nekoliko jednostavnih poteza prije prvog ozbiljnog zahlađenja može učiniti razliku u tome koliko će se prostorija brzo zagrijati i koliko će toplota ostajati u domu.
Osnovna ideja je jednostavna: ako radijatori nisu zaprljani, ako kroz sistem ne kruži zarobljeni vazduh i ako im ništa ne stoji na putu, oni rade efikasnije. U praksi to znači da se dio toplote manje gubi, a dom se lakše i ravnomjernije zagrijava.
Uz to, važan je i širi kontekst: na potrošnju energije ne utiče samo termostat, nego i raspored namještaja, stanje prozora i vrata, način provjetravanja i čak to da li tokom noći spuštate roletne. Upravo zato se priprema za zimu ne svodi na jedno rješenje, nego na nekoliko malih navika koje zajedno daju rezultat.
Prvo čišćenje, zatim provjera sistema
Prvi korak je temeljno čišćenje radijatora. Tokom mjeseci između rebara i na površini lako se skuplja prašina, a ta naslaga može otežati pravilno strujanje vazduha. Zato je prije početka grejne sezone korisno odvojiti vrijeme i očistiti ih pažljivije nego tokom redovnog održavanja.
Prije nego što krenete, dobro je ispod radijatora staviti stari peškir ili krpu kako bi se uhvatila prašina i zaštitio pod. Za mjesta do kojih je teško doći može poslužiti fen za kosu, ali samo na hladnom vazduhu. Mlaz treba usmjeriti prema gornjim otvorima i prostoru između rebara, kako bi se nečistoća izduvala napolje.
Nakon toga spoljašnje površine treba prebrisati vlažnom krpom uz malo blagog deterdženta. Važno je da se radijator potpuno osuši prije nego što se grijanje uključi, jer vlaga na metalnoj površini nije poželjna kada sistem ponovo počne da radi punim kapacitetom.
Drugi važan korak je provjera da li radijator treba odzračiti. Ako je gornji dio hladan, dok je donji topao, jedan od mogućih razloga jeste prisustvo vazduha u sistemu. Tada radijator možda neće jednako predavati toplotu cijelom prostoru, pa efekat grijanja bude slabiji nego što bi trebalo.
Prije odzračivanja potrebno je isključiti grijanje i sačekati da se radijator potpuno ohladi, kako bi se smanjio rizik od opekotina. Ispod ventila treba staviti krpu i malu posudu, a sam ventil se najčešće nalazi na gornjem dijelu radijatora. Uz odgovarajući ključ pažljivo se okreće ulijevo, tek toliko da se omogući izlazak vazduha.
Kada se čuje šištanje, to je znak da vazduh izlazi iz sistema. U trenutku kada umjesto vazduha počne ravnomjerno da izlazi voda, ventil treba zatvoriti okretanjem udesno. Ne treba ga previše zatezati. Ako niste sigurni kako se ovaj postupak radi na vašem sistemu grijanja, posebno kod centralnih ili složenijih instalacija, pametnije je da posao prepustite stručnom licu.
Kako toplota ostaje duže u prostoru
Čišćenje i odzračivanje nisu jedini načini da se popravi efikasnost grijanja. Jednako je važno pogledati šta se dešava oko radijatora i koliko dom zapravo zadržava toplinu. U mnogim stanovima i kućama gubici energije ne nastaju zbog samog uređaja, nego zbog sitnih prepreka i loše izolovanih tačaka.
Jedno od korisnih rješenja je reflektujuća folija na zidu iza radijatora. Ona može pomoći da se dio toplote vrati u prostoriju, posebno kada se radijator nalazi uz spoljašnji zid. Bitno je koristiti materijale namijenjene baš za tu svrhu i postaviti ih pravilno, kako ne bi došlo do oštećenja zida ili samog radijatora.
Jednako je važno da se radijatori ne zaklanjaju namještajem ili dugim zavjesama. Ako je ispred njih postavljen kauč, sto ili druga veća prepreka, topli vazduh se sporije širi prostorijom. Zato bi oko radijatora trebalo ostaviti dovoljno slobodnog prostora. Na istom principu važi i savjet da se na njima ne suši veš, jer mokra odjeća dodatno otežava cirkulaciju toplog vazduha.
Ušteda se može ostvariti i kroz skromno spuštanje temperature. Čak i jedan stepen manje može napraviti razliku u potrošnji energije, a tokom noći ili kada ukućana nema kod kuće temperatura se može podesiti nešto niže. Kao okvirna vrijednost često se navodi između 16 i 18 stepeni Celzijusa, u zavisnosti od izolacije objekta, sistema grijanja i potreba onih koji u prostoru borave.
Potpuno gašenje grijanja tokom kratkog odsustva nije uvijek najbolja opcija, jer ponovno zagrijavanje potpuno ohlađenog prostora može zahtijevati dodatnu energiju. Zato je u mnogim domovima praktičnije održavati umjeren nivo toplote nego dopuštati da prostor previše ohladi pa ga kasnije iznova zagrijavati od nule.
Prozori, vrata i navike koje prave razliku
Veliki dio toplote može nestati kroz prozore i vrata, čak i kada je grijanje naizgled dovoljno jako. Zato pred zimu treba provjeriti da li na spojevima postoji propuh. Samoljepljive zaptivne trake, gume i drugi odgovarajući materijali mogu pomoći da se smanji prodor hladnog vazduha, posebno kod starijih prozora i vrata gdje se zazori najčešće i javljaju.
Provjetravanje je takođe važno, ali treba biti kratko i intenzivno. Nije preporučljivo držati prozor satima otvoren na kip, jer se tako prostorija previše rashladi. Efikasniji način je da se prozor širom otvori na nekoliko minuta, kako bi vazduh brzo bio zamijenjen. Nakon toga prozor se zatvara i sistem grijanja nastavlja da obavlja svoj posao bez dugog gubitka toplote.
Roletne i zavjese imaju veću ulogu nego što se često misli. Tokom sunčanih zimskih dana korisno je pustiti prirodnu svjetlost u prostorije, jer sunčeva toplota može doprinijeti zagrijavanju, naročito na strani okrenutoj prema suncu. Kada padne mrak, roletne je dobro spustiti, a zavjese zatvoriti, jer tako prostor bolje zadržava postojeću toplinu.
Sve ove mjere zajedno ne traže veliko ulaganje, ali traže malo pažnje i dosljednosti. Kada su radijatori čisti, odzračeni i nesmetani, kada su prozori i vrata bolje zaptiveni, a provjetravanje pametnije organizovano, dom lakše održava prijatnu temperaturu. U takvim uslovima i svakodnevne navike postaju dio šire slike grijanja, pa se i zima dočekuje mirnije, uz manje nepotrebnog rasipanja energije.
