Majka pokojne pjevačice Done Ares, Ajka Kolaković, ponovo je iznijela teške tvrdnje o posljednjoj dugogodišnjoj vezi svoje kćerke, opisujući je kao odnos u kojem je, prema njenom uvjerenju, bilo manipulacije, interesa i dugotrajnog pritiska. Njene izjave vratile su pažnju na završne mjesece života Azre Kolaković, javnosti poznatije kao Dona Ares, ali i na različite verzije priče koje su tada iznosili ljudi iz njenog najbližeg kruga.
Ajka Kolaković je u novom istupu govorila o odnosu Done i njenog tadašnjeg partnera i menadžera Džavida Ljubovcija, tvrdeći da je porodica godinama smatrala da veza nije bila zdrava. Prema njenim riječima, Dona je dugo ostajala u takvom odnosu, a porodica je pokušavala da je iz njega izvuče, uvjerena da joj ne donosi dobro.
U isto vrijeme, Ljubovci je još ranije iznosio svoju verziju događaja i tvrdio da je pomagao pjevačici i ostao uz nju i nakon raskida, što pokazuje koliko su se pogledi na njihovu vezu razlikovali.
Takva svjedočenja, iako dolaze iz porodice i od osobe koja je bila dio Doninog privatnog života, ostaju međusobno suprotstavljena i nije ih moguće nezavisno potvrditi u potpunosti. Ono što je nesporno jeste da je Dona Ares posljednje godine života provela u borbi s teškom bolešću, da je o tome javno govorila i da je iza sebe ostavila trag pjevačice koja je mnogo toga dijelila sa svojom publikom.
Upravo zbog toga svaka priča o njenom privatnom životu danas nosi i emociju i oprez, posebno kada se govori o odnosima koji su ostali iza zatvorenih vrata.
Porodično viđenje posljednje veze
Govoreći o kćerkinoj emotivnoj prošlosti, Ajka Kolaković je naglasila da je Dona prije te veze imala, kako je rekla, „normalne momke“, a da je posljednji odnos doživjela kao nešto sasvim drugačije. U njenoj interpretaciji, riječ je o dugotrajnoj i iscrpljujućoj vezi u kojoj je, prema njenom uvjerenju, prevladavala kontrola, a ne podrška.
Upravo tu se nalazi središte porodičnog ogorčenja koje se godinama povremeno vraća u javnost, naročito kada se govori o poslednjim mjesecima Doninog života.
Ajka je u tom kontekstu izgovorila i rečenice koje najbolje oslikavaju njen stav prema vezi svoje kćerke: „Dona je imala svoje stavove, ali je došla u ruke jednog manipulatora. Pre tog partnera imala je normalne momke. Poslednja veza bila joj je čista manipulacija. Bila je zarobljena, to smo svi znali.
Pokušavali smo da je izbavimo iz svega, deset godina je to trajalo.“ Taj citat pokazuje koliko porodica taj odnos doživljava kao nešto što je trajalo predugo i što je, prema njihovom mišljenju, obilježilo značajan dio Doninog odraslog života.
U ovakvim pričama važno je razlikovati lični doživljaj porodice od onoga što se može potvrditi činjenicama. Majčina uvjerenja govore o emotivnom teretu koji je porodica nosila, ali ne mogu poslužiti kao dokaz o uzrocima bolesti ili o svemu što se događalo iza javne slike.
Dugotrajni stres i narušeni odnosi mogu imati ozbiljne posljedice po psihičko stanje i kvalitet života, no to nije isto što i zaključak da je neki odnos uzrokovao malignu bolest. Upravo zato je nužno zadržati jasnu granicu između emotivnog svjedočenja i medicinski utvrđenih činjenica.
Objava koja je označila kraj
Nešto više od mjesec dana prije smrti, Dona Ares je na Instagramu sama poslala poruku koja je u javnosti protumačena kao konačan kraj te veze. Objavila je fotografiju s dugogodišnjim partnerom preko koje je povukla crtu i jasno poručila da je odnos završen. Uz tu objavu stajala je i poruka da tamo gdje nema povjerenja nema ni ničega, nakon čega se od njega oprostila.
Ta javna gesta imala je posebnu težinu jer je došla u završnom periodu njenog života, kada je već bila teško bolesna i kada je svaki njen javni istup izazivao dodatnu pažnju.
Za mnoge pratioce Donine karijere ta objava bila je znak da je pjevačica donijela odluku nakon dugog unutrašnjeg lomljenja. Ajka Kolaković danas upravo taj trenutak vidi kao potvrdu da je njena kćerka na kraju ipak stavila tačku na odnos koji je, po porodičnom uvjerenju, dugo bio izvor bola. Međutim, i ovdje ostaje činjenica da javni oproštaj na društvenoj mreži ne otkriva sve razloge, okolnosti i razgovore koji su mu prethodili.
On tek pokazuje da je veza tada, barem formalno, završena.
Kada se pogleda unazad, priča o Doni Ares ne može se svesti samo na jedan odnos ili jednu verziju događaja. Ona je bila umjetnica čiji je javni život trajao godinama, a privatni dio te priče ostao je djelimično skriven iza bolesti, liječenja i povremenih ispovijesti porodice.
Njena otvorenost prema publici, posebno kada je riječ o borbi s bolešću, ostavila je utisak iskrenosti i snage, zbog čega se i danas o njoj govori s posebnom pažnjom.
Druga strana priče i naslijeđe koje je ostalo
Nakon što je javno objavljeno da je veza završena, Džavid Ljubovci je govorio drugačije od onoga što danas ističe Ajka Kolaković. Prema ranijim navodima, tvrdio je da je činio sve što je mogao da pomogne Doni, da su nakon raskida ostali u kontaktu i da ju je posjećivao u Bihaću.
Te izjave ostaju dio iste priče, ali iz potpuno drugog ugla, zbog čega je jasno da privatni odnosi oko Done Ares nisu bili jednostavni ni jednoznačni.
Dona Ares je preminula 2. oktobra 2017. godine u Bihaću, u 41. godini života. Bolest joj je dijagnosticirana 2014. i tokom tri naredne godine liječila se u Bosni i Hercegovini i Danskoj, ali je uz sve to ostala prisutna u javnosti kao osoba koja je o svom iskustvu govorila bez ustručavanja. Njena priča zato i danas ostaje spoj muzike, borbe, porodičnih sjećanja i različitih pogleda na ono što se događalo u njenim posljednjim godinama.
Iako se gotovo deset godina nakon njene smrti ponovo otvaraju pitanja o privatnim odnosima iz tog perioda, ono što ostaje trajno vezano za Donu Ares jeste njen muzički trag i način na koji je govorila o vlastitoj borbi.
Upravo taj spoj hrabrosti i ranjivosti i dalje je razlog zbog kojeg se njeno ime ne spominje samo kroz porodične izjave, nego i kroz sjećanje na umjetnicu koja je, uprkos ličnim lomovima, ostala bliska publici do samog kraja.
